Prvaci!

Prvaci!
Prvaci 3. Hrvatske nogometne lige zapad
Šampioni sezone 2011 - 2012
Nogometni klub Zelina
Prvaci!

S velikim i upornim zadovoljstvom istražujem 105 godina povijesti ovog kluba, prikupljam rezultate, sastave, natjecanja, lige, ljude koji su obilježavali svoje vrijeme, donosili radosti i bili dio tuge. Baš kako i jest u nogometu, emocije uvijek prevladavaju i u velebnim pobjedama i nesretnim porazima. I taj trenutak ostaje neizbrisan u povijesti kluba i grada čije ime s ponosom nosi. Niz je sjajnih stranica upisanih u tih 105 godina. Prva utakmica iz 1909. godine, kada su se našle dvije Viktorije, ona zelinska i ona križevačka i odigrale po prvi puta utakmicu, koju su tadašnji promatrači s nevjericom i čudom gledali i nisu iskreno nalazili smisao u neprekidnom naganjanju lopte po livadi, sad na jednu sad na drugu stranu. Ipak, ljubav je pala na prvi pogled i otada je nogomet neizostavni dio života u ovom gradu. Mijenjale su se lige, mijenjali se sustavi natjecanja, teško je tadašnje rangove uspoređivati s današnjima, no Zelina je uvijek bila tu negdje s više ili manje uspjeha. Za nogomet nikad nije bilo lako i briga lišeno vrijeme. Uvijek se nalazilo nekoliko entuzijasta i velikih zaljubljenika u svoj klub, koji su ga održavali, spašavali od gašenja, a bilo je takvih situacija nekoliko puta. Ti ljudi su u različitim vremenskim razdobljima poklanjali klubu sebe, svoje vrijeme i svoje materijalne vrijednosti. Ljubav prema svom klubu u njima je zahtjevao niz odricanja, trpio je posao, ali i obitelji, jer ni danas kada je nogomet prva sporedna vrijednost u svijetu, nježniji dio bračnih zajednica ne nalazi bit tolike opčinjenosti svojih muževa i svojih sinova loptom.
A oni su na svoj način ugrađivali ciglice svog truda u mozaik uspjeha. Koji nikada ne dolazi preko noći. Svaka generacija ima svoju vrijednost, svoj stil, svoje mogućnosti. Kada se poklopi generacija nadarenih i uspješnih igrača, sposobne i angažirane uprave, blagonaklone publike i niz podupirača, kada u uspjehu sudjeluje i lokalna zajednica, tada takva generacija odskoči i napravi fantastična postignuća. I svaka je na svoj način posebna i srcu prirasla.
Takva je generacija i trenutno u klubu bijelo crvene boje. Uspjeh za uspjehom i kulminacija koja donosi radost svima, pa i onima koji nisu osobito naklonjeni nogometu i(li) klubu. Ne treba daleko u povijest, jer posljednje tri godine svjedoci smo velikog uzleta zelinskog nogometa. Još 2009. godine u četvrtoj ligi krenuo je naum o iskoraku. I ostvaren je, napuštena je liga u kojoj je nekoliko sezona Zelina bila na par centimetara od prvog mjesta, a onda je generacija Meseca, Raca, Oroza... preuzela tron i odvela Zelinu u trećeligaško društvo. Dok su jedni s ushitom i suzama slavili najveći uspjeh svog kluba, oni nenaklonjeni prognozirali su povratak u niži rang nakon samo jedne sezone.
A onda je krenulo utakmicom protiv Maksimira, prvom pobjedom i naznakom da zelinčani nikako neće biti kanta za napucavanje u mnogo jačoj ligi, no što je bila ona iz koje su iskoračili. Pobjede su se nizale, a Zelina je postala hit lige, ne samo po prepoznatljivoj igri i dobrim rezultatima, već i po jednoj novoj dimenziji nogometa, kao zabave mnogobrojnih koji su pohodili igralište, koje je s novim uspjehom preraslo u mali stadion, na koji su Svetoivanjci bili ponosni. Tri sezone je Zelina izdržala u trećem rangu, mnogo više no što su joj neki prognozirali. I nije se vratila u lokalno natjecanje, već se otisnula još jednu stepenicu više, još donedavno nezamislivo, u subotu 26. svibnja, 2012. godine, se ostvarilo - Zelina je službeno promovirana u drugoligaša. U 18 sati 47 minuta, posljednji zvižduk suca zatvorio je treću ligu zapad i stotinama okupljenih na pijedestal uspjeha ponudio  veličanstvenu vojsku u bijelo crvenim dresovima, istim u kakvima je prije 103 godine igrala tadašnja Viktorija. Zelini je podarena Viktorija - pobjeda!
U istom trenutku pune tribine gledatelja, koji su ustali i dugim pljeskom pozdravili Prvake, pobjednički ples igrača, stručnog stožera i članova, s razglasa nadaleko je odzvanjala himna momčadi "Idemo do kraja". Otišli su do kraja.
Vedran Mesec subotnja je kruna uspjeha. Vedran Mesec, kapetan momčadi, dvostruki strijelac i junak finala prvenstva. Zaokružio je ovu sezonu kapetanski, liderski. Dok je trčao posljednjih devedeset minuta sezone, kroz misli su mu se sigurno vraćale slike od prije tri godine, kada je također svoju  momčad vodio ka naslovu. I dale mu još više odlučnosti da priču ponovi. I ponovio je. Vedran Mesec upisao je svoju veliku zvijezdu u povijest ovog kluba. U tako kratkom vremenu, drugi puta podiže pehar prvaka. A samo tri dana kasnije i treći! O, kako su suze radosnice potekle. Zelina je već napravila veliku stvar. I nitko joj to ne može oduzeti. I neće.
Josip Marošević tako je silno želio zabiti i u tom zadnjem ispitu sezone. Bio je blizu. Dugim pljeskom ispraćen je po izlazu iz igre. Ustali su zelinčani i naklonili se najboljem strijelcu Zeline i svih trećih liga. Jer, najbolji je. Dragulj, koji bi se u slijedećoj sezoni, ostane li u bijelo crvenom dresu, mogao nametnuti još višim ciljevima i osobnim uspjehom. Veliko je zadovoljstvo što je upravo u Zelini postigao svoju eksploziju i svoje ime otisnuo debljim slovima u hrvatskom nogometu.
Međutim, kada treba, kada je bitno i kada nema prava na pogrešku, cijela momčad odigra bez greške. Kada žele pobjedom potvrditi svoju premoć, oni u tome uspijevaju, kada treba nagraditi svoj trud, oni znaju kako to učiniti. To je karakter momčadi, koja je složna u svom cilju - potvrditi da su najbolji. I tko bi u takvim izdanjima pamtio Segeste, Opatije... Pamte se pobjednici. A Bijelo crveni su pobjednici u jakoj i kvalitetnoj ligi, u kojoj svatko svakog može pobijediti. I zato su preuzeli tron, kako bi s njega gledali ka drugoj ligi. Više ne gledaju, jer sada su unutra. Zasluženo.
Netko će vjerojatno za pedeset i više godina, kao i na početku ovog članka, pronaći fotografije, novinske članke, rezultate... i zamisliti se kakva je to euforična sezona bila, tamo neke 2012. godine, kada se jedna generacija popela na pijedestal uspjeha i osvojila sve što se osvojiti da. U samo jednoj sezoni. Kao što sada pokušavam zamisliti, kako je ta Viktorija davne 1909. u svojoj prvoj utakmici pobijedila konkurente iz Križevaca. Dvije se stvari nisu promijenile u ovih 105 godina, ostali su bijelo crveni dresovi i - pobjeda!