Otišao je naš Franjo

O, kako teško,
teško se rastati s Tobom, Prijatelju

Otišao je Franjo, odigrao utakmicu ovozemaljskog života i preselio se na nebeske travnjake. Umjesto njega, ostala su sjećanja na sve zajedničke susrete, pobjede, poraze, tuge i radosti, sve što je nogometna lopta unosila u zaljubljenike igre, koja je ispunjavala njihove živote. A nogomet je ispunjavao život našeg Pilota, kao što je i On ispunjavao nogomet u svom gradu. Jer, nijedna se lopta nije u Svetom Ivanu Zelini zakotrljala travnjakom, a da svoj potpis nije stavio i Franjo. Bez obzira, kao delegat, kao trener, kao igrač, kao povjerenik, kao predsjednik, ili kao zaljubljenik u loptu i u svakog ko je loptom vezan. Koliko ideja je poteklo iz njegovih misli, koliko zamisli pretočenih u prosperitet sporta, koliko brige za svoje veterane Zeline, za svoj omiljeni NK Zelina, za sve dječake, koji su, od onih petogodišnjih mališana, do izraslih juniora, neumorni u istom snu kojeg je i sam sanjao, onom nogometnom. Kao član Uprave Nogometnog kluba Zelina, kao predsjednik Nogometnog središta Sveti Ivan Zelina, kao istaknuti član Županijskog nogometnog saveza, kao delegat u mnogim ligama, kao povjerenik, kao trener, kao igrač, uvijek je davao najbolji dio sebe. Davao je sebe, cijeloga se poklanjao nogometu, sportu, sportskom odgoju i načinu života. Čak je i omiljena kava u njegovom lokalu imala miris po nogometu, jer jedina tema uz nju bila je upravo to.
Nedostajat će nam ta kava, dragi prijatelju, jer piti ćemo ju i dalje, ali bez Tebe. Živjet ćemo i dalje, ali bez Tebe, igrat će se nogomet, radovat će se i žaliti, ali bez Tebe. Za nas nisi umro, dragi Franjo, samo si izašao iz igre i preselio se na neke druge, nebeske travnjake. I mi ćemo za Tobom. Opet ćemo zaigrati zajedno. Do tada, zbogom Prijatelju, i hvala ti što smo te upoznali i živjeli s Tobom, osjetili Tvoju dobrotu i plemenitost, onakvu jednostavnu i iskrenu, kakav si i sam bio.
Tvoji prijatelji iz Svetog Ivana Zeline