IN MEMORIAM Drago Žigrović - Gabrina

Stotinu godina ima zelinski nogomet. I tri više. U stoljetnoj gradnji današnjeg trećeligaša mnogi su ostavili barem jednu ciglu svog truda, znoja, upornosti. Kao igrači, treneri, članovi uprava, mnogi i sve to u jednom. Takav je bio i Gabrina: igrač, trener, član Uprave, potpredsjednik, predsjednik, naposljetku i veteran i srčani podupirač rada kluba. I u jednom vrlo teškom razdoblju velike su zasluge Dragine što je klub preživio, opstao i izašao iz krize jači i uspješniji. Detalji su to upisani u povjesnicu NK Zelina, u sjećanja prijatelja, koji su zajedno s njim prkosili nedaćama s kojima se nogomet vječito bori.

Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća igrao je aktivno u seniorskom sastavu zajedno s Jankom Pažićem, Brankom Žigrovićem, Ivanom Zerecom i mnogim slavnim imenima tadašnjeg nogometa. 1963. ušao je kao odbornik u Upravu kluba i dalje aktivno i uspješno igrajući nogomet, a već dvije godine kasnije uz nekolicinu kolega izmjenjivao se kao trener ekipe. Bilo je to teško vrijeme za klub, što je postepeno rušilo moral tadašnjih aktera, no uspijevali su klub održavati na životu. U ožujku 1968. godine imenovan je potpredsjednikom kluba i dalje igrajući na terenu, a samo koji mjesec kasnije, tadašnji predsjednik Janko Tkalčić napušta svoju dužnost, čime Gabrina preuzima vođenje kluba. Tadašnji opstanak kluba ovisio je isključivo o njemu i tadašnjem tajniku Stjepanu Antolkoviću. Rezultati su izostajali, bila je to čista borba za održavanje članstva, kojima zbog toga nije ni ubirana članarina, samo da se igra, samo da klub preživi krizu...
Službeno je za predsjednika izabran 14. ožujka 1970. godine islijedeće četiri godine najzaslužniji je uz blagajnika Ivana Zereca za funkcioniranje kluba, radeći kao igrač, organizator na zabavama, na kojima je sudjelovao, sastavljao je i vodio momčad, prikupljao novac, radio sve što je trebalo.

Naravno, dokle je mogao, igrao je nogomet. Igračku karijeru završio je neočekivano na utakmici sa zagrebačkim ZET-om. U oštroj borbi za loptu, pao je i slomio ruku, udaljio se na neko vrijeme od terena i posvetio se još više aktivnostima u klubu. No, ljubav prema lopti bila je jača i Drago se vratio u igru. Kao veteran. Čelnu poziciju NK Zelina zasluženo je obnašao do 1975. godine, no sve njegove kasnije aktivnosti bile su vezane uz jednu od njegovih najvećih ljubavi, nogomet. Uz svoj klub, njegove uspone i padove ostao je do posljednjeg trenutka života, pritajeno, sa strane, uz svoje prijatelje, komentirajući igru, rezultat, organizaciju, zadovoljan zbog velike ekspanzije njegovog najdražeg kluba i visoke domete nakon stotinu godina postojanja. I prisjećajući se vjerojatno mnogo puta, kako je to nekad bilo. Nekad, dok je svojih 24 sata dnevno posvećivao klubu i uvijek mu se činilo da je premalo, da se može više i bolje. I ne znajući, Gabrina je takvo razmišljanje usadio u buduće naraštaje, koji ako imadu i samo dio njegove ljubavi poklonjene klubu, imadu pravo ugraditi i svoju ciglu u gradnji NK Zelina. Kao što je Drago Žigrović ugradio mnogo njih. Na tome i na iskrenosti i požrtvovnosti, na brizi i borbi, na nesebičnosti i upornosti, na usađenoj ljubavi u loptu, veliko Vam hvala, dragi naš Gabrina.

Sveti Ivan Zelina, ožujak 2010. AD