Neslavni rekord u Maksimiru

141004 zpuksec 

Tko se namjeri na Dinamo u 3.HNL, ne prolazi dobro. Kako je Trnju uspjelo učiniti senzaciju još je teško dokučiti, vjerojatno su uhvatili modre na spavanju, jer uvidjevši da je ova liga ispod njihovih dosega, opustili su se i dopustili senzaciju. No prije i poslije toga sve je ostalo u Maksimirskoj, bez obzira doma ili u gostima. I uz sve te postulate, Dinamo ipak nije prvi, Rijeka ima tu malu, ali ukusnu prednost koja ju drži na čelu ljestvice. A protiv Rijeke mlada momčad Zeline odigrala je dobro, bila na pragu izjednačenja, za razliku od Dinama, protiv kojih su bijelo crveni popili kamilicu i devet komada. Time su srušili nepopularan rekord koji je do subote držalo Vrapče sa osam u svojoj mreži. U momčadi modrih nekolicina je igrača sa statusom (Andrijašević, Šimunović, Boras), no ne samo oni, već i vjerojatno samo ime najvećeg hrvatskog kluba unijelo je strah i malodušnost u noge i glave naših igrača. Respekt je bio prevelik i nepotreban, pogotovo zato što Zelina nije imala šta izgubiti protiv apsolutnog favorita. Prevelika je razlika u kvaliteti, znanju i taktičnosti. Dinamo je kako mu ime sugerira: jak, čvrst, spreman, spretan i učinkovit i njihov zadatak je sa što manje znoja napuniti što više protivničku mrežu. A protiv Zeline slavodobitno su slavili novi ovosezonski rekord, jer samo u nekoliko situacija imali su koliko toliko ravnopravnog suparnika, no to je bilo rijetko i neuspješno. Vrlo brzo modri su nagradili svoje osvajanje suparničkog prostora iz kojeg su tek ponekad puštali na svoju polovicu, do 20. minute imali su 3 pogotka i tada malo stali, nadigravali se, pokušavali, no izdržala je obrana slijedećih 20 minuta do novog pogotka, pred kraj prvog dijela pao je i četvrti. Nije se puno toga promijenilo u drugom poluvremenu, osim što su gosti odigrali nešto angažiranije i hrabrije, ne i uspješnije. Još pet komada završilo je u mreži Jurjevića, no valja ipak naglasiti da su posljednja tri pogotka zaista krasotice Iharoša i Andrijaševića, za prvih šest više je pogodovala propusnost gostujuće postave. Čak nije ni Badji briljirao, u početku puno je prijetio i uspio jednom pogoditi, asistirao je Borasu, kasnije je zbog ozljede morao napustiti igru, no ni to nije donijelo više entuzijazma u postavi Zelinčana. Izgubiti od Dinama nije sramota, ne u ovakvom odnosu snage i kvalitete, nije Zelina u tome usamljena, slično je prošlo i Vrapče sa osam, Dugo Selo sa šest, Istra sa pet i Stupnik sa četiri. Jedino je Trnje nekako poklopilo sreću, želju, nabrijanost i napravilo tu čudesnu pobjedu od 3:2, s kojom je sebi priskrbilo lijep epitet, a Rijeci pogodovalo da bude prva neko vrijeme. Obzirom da su pred Zelinom dvije domaće utakmice, ne bi se trebalo previše osvrtati na Dinamo i nezgodan rekord u porazima, već se okrenuti prema nova dva zadatka, prvo u srijedu protiv Dugog Sela, potom u subotu protiv Novigrada. Sadašnja 13. pozicija koju je donio subotnji poraz otvara opasnu zonu i svakako koji bod treba ovaj tjedan ostvariti. Teško je dići se nakon ovakve lekcije, no ukoliko naši mladi igrači Dinamo shvate baš tako, kao lekciju, moral se može podići i uči ravnopravno u utakmicu bez obzira na ime protivnika. Jer i Dugo Selo je ostalo pune mreže, a Novigrad već u srijedu iskušava svoje mogućnosti protiv modrih. Hendikep za prvi susret je neigranje stopera Jurjevića, koji je bio naš najbolji pojedinac u maksimirskoj epizodi.